Trag u beskraju

Blog namjenjen za glasno iznošenje misli. E pa dobro nam došli. Es Selamu Alejkum dobri ljudi. Neka je Božiji mir i spas na vas! :)

10.09.2018.

Ko je kriv za naše loše stanje?

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!
Večeras sam posebno inspirisana a i imam malkice više slobodnog vremena pa sam odlučila da ipak napišem još jedan post.
Odkud sada ova tema? Pa gledam ostale blogove ovdje i često, ali stvarno često nailazim na tako depresivne i tužne postove, prepune tuge, boli, razočaranja u život i ljude. A zašto?
Okej, možda ću vam biti dosadna i možda zbog nekih mojih izjava odustanete od čitanja ali ja moram da kažem svoje mišljenje. Djevojke koje pate zbog momaka, pretežno loših momaka, su same sebi krive. Ljudi koji su nezadovoljni stanjem u državi, našoj državi, sami su sebi krivi. Djevojčice koje nemaju volje za životom zaista su same sebi krive. Ja ne mogu reći da se ne vežem za sve sudbine i da mi nije žao kada neko pati, baš suprotno, danima znam da razmišljam o nekome kada ga vidim tužnog.
Ali ne mogu i dalje da shvatim kako ljudi u našoj državi sve, ali baš sve vide mračno i tamno. Zar zaista ne mogu da pronađu ni mrvicu dobra i pozitive? I da, stojim iza svojih riječi, zaista smo sami sebi krivi.
Gospodar svih svjetova dao nam je razum i zabranio nam je da dugo tugujemo oko nekoga ili nečega, tj. zbog nekoga ili nečega. Stvar je u našoj psihi.
Ljudi često puste da ih nose crne misli i ne opiru se. Zato kažem da su svi ti ljudi sami sebi krivi. Oslobodite se tih misli, osjećanja, gledajte izvan svega toga što vam se dešava. Gledajte malo dalje od vašeg problema. Olakšajte sebi. Ako patite zbog nekog lošeg momka nećete pomoći sebi. On toga nije vrijedan. Vi patite a on čak i ne zna za to često. Ako ste nezadovoljni ovom našom državom neće vam pomoći stalno kritikovanje iste. Poduzmite nešto. Ne oslanjajte se na to da će neko drugi da uradi nešto, oslonite se na sebe. Učinite da vama bude ljepše ovdje. Ako nemate volje za životom morate da shvatite da vi ne možete nestati, umrijeti i promijeniti se bez dozvole Allaha dž.š. On određuje, ne vi. Vi samo možete da se trudite iz dana u dan. A trud nikada nije ostao nenagrađen.
Zato ne možete da kažete da je neko drugi uvijek kriv. Krivi smo mi. Krenimo od sebe. Mijenjajmo sebe a tek onda možemo da promijenimo ostale.
Allah dž.š. nam želi samo dobro, ali mi očigledno često toga nismo svjesni.
Pišite mi u komentarima vaše mišljenje o svemu ovome, želim da čujem šta imate da mi kažete na sve ove tužne i bolne blogove. Da li dobro može da pobijedi zlo? :)
Neka je Božiji mir i spas na vas dragi moji ljudi. :)

09.09.2018.

Preseljenje u novi stan-noćna mora ili nezaboravna avantura?

u ime Allaha Milostivog Samilosnog!
Dragi moji čitaoci nadam se da ste imali lijep dan. Ne znam zašto ali primjetila sam da najviše inspiracije imam uvijek navečer kada obavim sve obaveze. Vjerovatno bi bilo bolje kada bih mogla u početku da izbacujem više sadržaja tokom dana međutim ja zaista ne stižem. I ne, nije to zbog teme koju sam za večeras izabrala.
Naime, suprug i ja smo u fazi prelaska u novi stan. Renoviranje, krečenje, i lakiranje su samo krupnije stvari koje treba da se urade prije useljenja. Odavno već biramo i tražimo sve stvari koje su nam potrebne jer nama bukvalno treba sve, krećemo od nule. U jednu ruku to je dobro ali u drugu sve to izmori čovjeka. Dođu dani kada ti jednostavno postane više svejedno da li ćeš sve stići i koliko ti je vremena ostalo. Dođu dani kada bi samo želio da je sve čisto i to bi ti bilo dovoljno. E pa mogu vam reći da to i jeste najbitnije. Osjećaj da je sve čisto je već više od pola urađenog posla. Ne želim da se zamaram nebitnim stvarima, za početak zadovoljit ćemo se time da nam je stan čist.
Iako smo ostavili sve to na kratko po strani ipak nas je sve to dočekalo. Došli su dani kada moramo biti efikasni i brzi. Ovih dana kombinujemo uživanje u preostalim danima ljeta sa radom i planiranjem rasporeda za novi stan.
Da li će preseljenje u novi stan biti vaša noćna mora ili avantura koje ćete se jednog dana rado sjećati, to najviše zavisi od vas samih. Ako se odlučite da paničite i da očekujete da će sve biti onako kako ste zamislili onda je velika vjerovatnoća da će vam preseljenje predstavljati jednu veliku muku i bukavalno ćete misliti da ste u jednoj noćnoj mori. Međutim, suprug i ja smo se, Allahovom voljom, na vrijeme "iščupali" iz negativnih misli i pogleda na sve to i odlučili smo da sebi olakšamo.
Želim da sa vama podijelim kako ja razmišljam u vezi sa novim počecima i nadam se da će vam ove moje "olakšice" biti od neke koristi.
Pa da krenemo...
1. Za početak, bitno je da uzmete sve mane i nedostatke situacije u obzir. U našem slučaju, to je stan. Mi smo svjesni koje sve mane ima naš stan i skoncentrisali smo se na njih. Ono što možemo to ćemo da popravimo, a ono što se ne može popraviti sada nećemo ni forsirati.
2. Sljedeće šta je bitno jeste da se pomirite sa time da vam je Allah dž.š. dao tu situaciju (stan) kao neko iskušenje. Zadesilo vas je to i morate da se prilagodite situaciji i da izvučete najbolje iz svega.
3. Nemojte da previše naglo reagujete i da odmah krenete riješavati vaše probleme. Tek kada više puta razmislite shvatite šta je najbolje za uraditi. Mi smo u početku rekli da ćemo mijenjati sve i svašta, međutim vremena je malo a i troškovi su dosta veliki tako da smo odlučili da nabavimo samo ono što nam je neophodno da bi uselili i da bi imali normalan život u novom stanu.
4. Bez panike i nervoze. Nikada ništa ne bude baš onako kako smo mi zamislili i zato nemojte da se nervirate bezveze jer opet na kraju bude onako kako je Allah dž.š. to htio.
5. Zadnje, ali ne manje bitno jeste komunikacija sa osobom koja živi sa vama. Nebitno da li je to suprug ili supruga;majka, sestra, cimerica, prijatelj,... Bitno je da se zajedno dogovorate i predlažete ideje kako bi onaj drugi znao u kojem smijeru vi razmišljate. Nekada neko ima super ideju ali ako primjeti da ste nezainteresovani i da imate u planu sve uraditi po svome onda ta osoba neće ništa ni predlagati ili će doći do sukoba.

Sve u svemu dragi moji, život je jedno veliko iskušenje. Čak i ako ne vjerujete u Boga smatram da ste toga svjesni. Oni koji su vjernici lakše će isaburati i strpiti se da oluja prođe. A oni koji ne vjeruju zauvijek će se možda pitati zašto je to tako i ono poznato pitanje:"Šta sam ja zgriješio pa mi se ovo dešava?"
Nadam se da vam se ovaj moj post svidio. Pišite mi u komentarima o čemu bi željeli da vam pišem i sve što vam naumpadne. Hvala vam na čitanju, a do sljedećeg posta neka je Božiji mir i spas na vas u čuvajte se! :)

09.09.2018.

Kako znati da li se vrijedi boriti za osobu koju voliš?

Bismillahi Er-Rahman Er-Rahim

Danas je jako teško pronaći osobu koja nam odgovara. U to ćemo se svi složiti, rekla bih. Kada upoznamo nekoga čija priča nam "leži" automacki postanemo bliži sa tom osobom. Osjetimo kao da ta osoba izgovara svaku našu misao naglas. Kao da zna šta mislimo i šta želimo reći. Nekada taj osjećaj bude jako čudan jer ne vjerujemo da postoji neko ko toliko slično razmišlja kao mi. Pravo pitanje je šta da uradimo kada nam se to desi? Ljudi, iako svjesni te bliskosti, često pribjegavaju tome da se ne vežu jer se boje razočarenja i povrijeđenja.
Ja lično smatram da to nije najbolji izbor za nas. Ako svaki put iznova bježimo od toga da budemo sretni, kako ćemo znati uživati? Kako ćemo se ikada osloboditi? Smatram da Gospodar naš Uzvišeni svima daje priliku da budu sretni i da ne treba da se bojimo ako osjećamo sreću. Smatram da treba da se opustimo i da se prepustimo Allahu dž.š. On zna najbolje za nas. Koliko god da mi bježimo od nekih stvari, ako su nam one suđene desit će se.
Ono čega treba da smo uvijek svjesni jeste činjenice da nam Bog nikada ne šalje osobe bez razloga u život. Nekada smo zbog nekoga tužni, povrijeđeni, nesretni; nekada opet nasmijani, raspoloženi i veseli; nekada nemamo osjećanja prema nekoj osobi, ali ono što je istina jeste da nijedna osoba ne dolazi tek onako. Svaka osoba je u datom momentu tu sa dobrim razlogom kojeg mi nekada tek kasnije postanemo svjesni.
Kada nekoga zavolimo naš mozak počne da razmišlja jako čudno. Za tu osobu bi učinili sve i svašta; bitne životne promjene ali i gluposti. Kako da znamo da je osoba vrijedna naše pažnje i našeg odricanja? To je sasvim jednostavno. Treba da pitamo našeg Stvoritelja. Čak i ako niste veliki vjernik dova Allahu može da promijeni vaše mišljenje o nekome. Allah vam može poslati odgovor. Nakon što učinimo dovu s ciljem da nam se naše misli razbistre tu je naše srce. Ono zna šta osjeća.
Odgovor na ovo pitanje uvijek je duboko u nama. Zapitajte se samo da li možete da zamislite svoj život sa tom osobom zauvijek. Da je tu i da vam ponekad smeta, ljuti vas ali i da vas voli i da vi volite tu osobu. Ako je odgvor da-samo naprijed i ne odustajte. A ako je odgovor ne-razmislite dobro još jednom o svemu i tek nakon dobrog razmišljanja donesite odluku. Jer nekada poslije nekog koraka više nema nazad.
Znate priču o razbijanju vazni. Da li je bolje lijepe vazne razbiti odmah čim ih dobijete ili je bolje vezati se za njih pa patiti ako se jednog dana razbiju? Isto je i sa ljudima. Da li ih treba pustiti u naš život i vezati se za njih pa patiti ako budemo povrijeđeni, ili odmah trebamo povući liniju i nikada se ne vezati kako nikada ne bi bili povrijeđeni? Želim da čujem vaše mišljenje.
Nadam se da će ovaj moj post imati nekog smisla i da će biti dosta čitaoca ali i komentara na ovu temu. :)
Svako dobro vam želim do sljedećeg posta!


Noviji postovi | Stariji postovi

LINKOVI

Moj instagram

Brojač posjeta
354